Iako je to, lako moguće, bilo s namjerom karikiranja onodobnih Slavonaca, njemački putopisci 18. stoljeća često navode da u južnoj Panoniji stanovništvo uistinu marljivo brine jedino o svojim šljivicima. Redovno ih gnoji, obrezuje i čuva od smrzavice, a sve kako bi se ujesen šljive odužile obiljem ploda. Od njega, naravno, nisu pravljeni pekmez i slatko – taj običaj stigao je kasnije – nego njeno opojno veličanstvo rakija.

Tradicija njenog pečenja jedan je od lajtmotiva jeseni na slavonsko-baranjskim seoskim imanjima, kako tijekom prošlosti, tako i danas. Uz rakijaški kazan, u miomirisnom kovitlacu zakuhalih prevrelih šljiva i dima što se širi s ložišta ili kroz improvizirani limeni dimnjak, ukazat će vam se duša ravnice. Obodreni toplim i krepkim destilatom načas ćete dohvatiti i smisao života kakvim ga vide Panonci – života čija ljepota izvire iz harmonije čovjeka i prirode, koji nema iluzije da je vječan, i ne odgađa uživanje u malim stvarima i ovozemaljskim čarima za sutra.

Nastojeći približiti ovu filozofiju što širem krugu posjetitelja i štovatelja pića koje život znači (rakiju su u srednjem vijeku nazivali „vodom života“), na području naše županije djeluje nekoliko vrhunskih proizvođača domaćih rakija i likera. Upoznajte ih ovdje!