Đakovo je jedini grad u Hrvatskoj koji se može pohvaliti pohodom čak dviju engleskih kraljica, dvojice papa i članova Mozartove obitelji. Prvi mu je spomen iz 1239., pa je za njim 785 godina pisane povijesti, ispisane na njegovih 111 metara nadmorske visine, usred slavonske ravni, a tu povijest nasljeđuje danas 23.000 stanovnika. Razloga za posjet je napretek, a mi smo izabrali top 5 turističkih doživljaja.

1. Katedrala – „najljepša do Carigrada“
Navigacija nije potrebna – iz svih pravaca vode dva 84 m visoka zvonika katedrale sv. Petra. Njezin ju je graditelj, biskup Strossmayer, znalački pozicionirao na najvidljivijem mjestu ma iz kojeg smjera dolazili u grad, odabravši,1866. godine, za njezinu lokaciju tadašnju varošicu na rubu Monarhije. Građena je 16 godina i najveća je crkva u Hrvatskoj. Papa Ivan XXIII. ju je 1927., posjetivši Đakovo tada kao kardinal Roncalli, nazvao „najljepšom od Venecije do Carigrada“, u što se 2003. uvjerio i Ivan Pavao II. Ulaz se u tu historicističku građevinu, mješavinu romanike i gotike čija monumentalnost ostavlja bez daha, ne naplaćuje, a koji metar dalje od nje Nadbiskupija ima suvremeni prostor s prodajom predmeta vjerskog sadržaja. Na katedralu je „naslonjen“ Nadbiskupski dvor, impozantna jednokatnica, zapravo dvorac iz 18. st. u kasnobaroknom stilu. Ispod njega je stari vinski podrum s misnim i drugim vrhunskim vinima Đakovačko-osječke nadbiskupije, a tu su i prodajni pultovi te bogate vinoteke.

Korak od Dvora je Strossmayerov perivoj, u kojemu se u rujnu slavi umijeće pripravljanja zanatskog piva na Đakovo craft beer festivalu koji, dakako, prati neformalna, opuštena atmosfera. Prvostolnica, Dvor i perivoj, sa Sjemeništem i kurijama, obrubljuju središnji trg na koji se nadovezuje korzo, stara jezgra, zaogrnuta većinom u historicizam.

2. Ergela – aristokracija s grivom
No, vratimo se na trg i krenimo Gupčevom što od katedrale vodi prema Ergeli lipicanaca, gdje je sjedište Državne ergele Đakovo i Lipik. Osnovana 1506., među najstarijim je ergelama Europe, a lipicanci se tu počinju uzgajati početkom 19. st. Ta je aristokracija s grivom proslavila Đakovo u svijetu kroz konjički sport, dresuru, genetski, rasplodni materijal . Djeluje na dvjema lokacijama – Pastuharni i ergeli Ivandvor, koja i danas nudi autentičnost ivandvorskih početaka iz 1912. Ondje je matično stado kobila i ždrjebad, a pastusi su na Pastuharni, u okviru koje je i zatvorena jahaonica sa suvenirnicom i kavanom s pogledom na dvoranu gdje se već desetljeće odvija Božićni bal lipicanaca. Ergela posjeduje 170 konja, a 2023. obišlo ju je 18.000 posjetitelja. Davne 1972. došla joj se diviti engleska kraljica Elizabeta II., a 2016. to je učinila i, tada vojvotkinja od Cornwalla, danas kraljica supruga Camilla.

3. Vezovi – pozornica na otvorenom
Lipicanci su neizostavan dio i Đakovačkih vezova, najveće manifestacije tradicijske kulture u nas, koja od 1967. grad krajem lipnja i početkom srpnja pretvara u pozornicu na otvorenom. U Đakovo se, napose u svečani mimohod, tada sliju deseci folklornih skupina, dolazeći sa svih strana globusa. Uz cilik tamburice, nosnice draže mirisi tradicijskih jela Šokadije i gostiju, biraju se najljepše nošnje, kite se i središtem grada provoze svatovske zaprege, održavaju se koncerti, izložbe, književni susreti… Neka vas na Vezove podsjeća ručno rađena keramika by Đakovo, druge rukotvorine, gastronomija… U Đakovu i okolici sada je 61 objekt za smještaj, s 528 kreveta. Za sve ukuse i džepove: hotel, apartmani, pansioni, kuće za odmor, sobe, s bazenima i drugim sadržajima.

4. Vinogorje - od trsa do kušaonice
Smještajnih je objekata sve više i u ruralnim sredinama koje, uronjene u prekrasnu prirodu, nude i ravničarsku te na obroncima Dilja i Krndije brdovitu, šumovitu Slavoniju. Tu je i spokoj jezera Borovik, gdje okrjepu i odmor potražite u tamošnjem restoranu, a ljeti navijajte na maratonu lađa (Kup Borovik) ili pak zabacite udicu kao sportski ribolovac. Đakovština je vaš pravi odabir i ako ste lovac – Mačkovac i druga lovišta destinacije su lovnog turizma sa smještajem u više luksuznih lovačkih kuća. Kao kruna svega, tu je i raznovrsnost vrhunske kapljice Đakovačkog vinogorja, u vinogradima Trnave i Mandićevca, a u oba mjesta su i vinarije. Graševina, traminac, chardonnay, cabernet sauvignon – dio je sortimenta tog vinogorja, nastalog vrijednim rukama brojnih vinara, vinogradara i podrumara. Na toj tradiciji mlade generacije otvaraju OPG-ove, kušaonice i druge sadržaje s enološkom i gastronomskom ponudom. Vinsku priču pričaju i vinske ceste Zlatarevac i Mandićevac, a promoviraju ih Dani otvorenih vrata vinskih podruma Đakovačkog vinogorja, iz kojih tada ne izlazi samo vrhunsko vino nego i gastronomija, odlični koncerti, sve u okviru trnavačke Bonavite.

I ova, vinska priča ne može bez đakovačkih biskupa, koji prvi podižu vinograde u Trnavi, a potom i Mandićevcu. Strossmayer u Trnavi 1870. podiže vinski podrum, a na tim temeljima Nadbiskupija gradi vinariju. Danas đakovački misni chardonnay i osobito traminac pripadaju među najcjenjenija (slavonska) vina. Nadbiskupijski se vinogradi prostiru na 30 ha, a na njima se godišnje proizvede 150-180 tisuća litara isključivo vrhunskih vina - traminca, graševine, chardonnaya i cabernet sauvignona. Svime upravlja Nadbiskupijina tvrtka Misna vina, za proizvodnju isključivo vrhunskih vina koja iz Trnave i Mandićevca ponovno vode u Dvor, u njegov vinski podrum, u središte Đakova.

5. Ljelje - ophod na Duhove
Pečat ovome gradu dali su, živeći tu od 1806. do 1826. godine, Mozartovi šogor i šogorica, sestra njegove supruge i njezin muž – Sofija i J. P. Jakob Haibel, skladatelj. U Đakovo je stigao na poziv biskupa Antuna Mandića i imenovan je za regens chori, skladavši tu 16 misa, dok se Sofijino pismo iz Đakova o Mozartovim posljednjim danima smatra najautentičnijim svjedočanstvom o tome. Život i djelovanje Mozartove svojte u Đakovu pretočeni su u izradu Haibelovih pralina i Sofijinih srca, pa eto razloga, prije zdravice misnim vinima, i osladiti nepce. Osmislili su ih Srednja strukovna škola Antuna Horvata u sinergiji učenika i nastavnika kuharskih zanimanja.

Nakon slatkih zalogaja, svoj obilazak Đakovštine nastavite tradicijom koju je prepoznao 2009. i UNESCO, u Gorjanima, na Proljetnom ophodu kraljica, ili ljelja, što se održava na Duhove (u svibnju/lipnju). Zaštitio ih je kao nematerijalno kulturno dobro čovječanstva. Prema mjesnoj legendi iz doba Turaka, turski su osvajači zarobili sve muškarce u selu, a seoske su se žene odjenule u šarenu odjeću, na glave stavile muške kape, u ruke uzele srpove i kose pa bučno pojurile pred turski tabor. Uplašivši se od njih jer su mislili da su duhovi, Osmanlije su pobjegli, a žene oslobodiše seoske muškarce. Već na prvi pogled ostat ćete zadivljeni originalnošću ruha, kićenja, držanja, pjesme i plesa ljelja. Gdje god se pojave, izazivaju poštovanje i divljenje.