Sombor šuška pod krošnjama platana, Subotica blista u secesijskom sjaju, a između njih salaši mirno čuvaju duh starog panonskog svijeta

Život teče u laganom ritmu… pjeva Zvonko Bogdan, a upravo se tako živi na lijevoj obali Dunava. Tamburaši to najbolje prate, a takav ritam i tradiciju njeguju i gradovi Sombor i Subotica, u čijoj su povijesti važnu ulogu igrali i bunjevački Hrvati. Sombor šuška pod krošnjama platana, Subotica blista u secesijskom sjaju, a između njih salaši mirno čuvaju duh starog panonskog svijeta.

Zeleni grad i srce Podunavlja

Sombor se smjestio u sjeverozapadnom dijelu pitome bačke ravnice. Poznat je kao najzeleniji grad Vojvodine, gdje svaka ulica uživa u hladu drvoreda, a fijakeri su još uvijek svakodnevna slika. Njegova Gradska vijećnica, Galerija Milan Konjović i Trg Svetog Trojstva čuvaju priču o vremenu kada se živjelo sporije. Sombor je i rodno mjesto Zvonka Bogdana, čije pjesme najbolje opisuju duh ovih prostora, a tambura, konji i beskrajne ravnice spajaju Bačku, Baranju i Slavoniju.

Grad i okolica kriju bogatstvo prirodnih ljepota. Najveći je među njima Posebni rezervat prirode Gornje Podunavlje, zaštićeno prirodno područje prve kategorije koje se prostire uz lijevu obalu Dunava. Dio je velikog ritskog kompleksa koji se nadovezuje na Mađarsku i Hrvatsku, a od 2007. ima status vlažnog područja Ramsarske konvencije. Nudi niz znanstveno-rekreativnih sadržaja: Edukativni centar Karapandža, šetne staze Štrbac i Bestrement, mogućnost fotosafarija, promatranja ptica i izleta kroz netaknutu dunavsku šumu.

U središtu se tog područja nalazi Bački Monoštor, uz Sontu najveće šokačko (hrvatsko) selo u Bačkoj, okruženo rukavcima i kanalima na koje se dolazi samo preko mostova. Ondje i danas živi brojna hrvatska zajednica koja govori, pjeva i tka slično kao u Baranji. Posebno vrijedi posjetiti Etno kuću Mali Bodrog, staru 150 godina, sačuvanu u izvornom obliku, te tkaonicu Novitet Dunav u naselju Bezdan, kulturno dobro pod državnom zaštitom u kojem se i danas izrađuju tradicionalni tekstilni predmeti. Monoštorci su poznati majstori ribljeg paprikaša, stoga ne propustite Čardu kod Švabe, ali i druge, poznatije čarde na samom Dunavu: Pikec čardu, Kod Carine, te Šebešfok u Bezdanu. 

Secesijski sjaj i bunjevačka duša

Šezdesetak se kilometara sjevernije nalazi grad prijatelj Osijeka, Subotica, koja dočekuje putnike kao raskošni muzej na otvorenom. Njezina je impozantna Gradska kuća, Raichleova palača i Subotička sinagoga svrstavaju među najljepše gradove secesijske arhitekture u ovom dijelu Europe.

U okolici grada, Palićko jezero nudi šetnje, izlete i čuvenu Vinariju Zvonko Bogdan, također ostvarenje panonske secesijske arhitekture, gdje se uz čašu vina može uživati u beskrajnom pogledu na vinograde. U obližnjem Tavankutu žive Hrvati Bunjevci, koji njeguju svoje običaje, jezik i kulturu. Poseban je ponos sela Galerija slika od slame, jedinstvena u svijetu po tehnikama i motivima, te Etno salaš Balažević koji čuva izvornu bunjevačku tradiciju. Ondje možete i prespavati, objedovati i naučiti plesati poznate bunjevačke plesove uz pratnju tamburaša.

Salaši - čuvari seoskog načina života

U okolici Sombora i Subotice raštrkani su salaši, autentična seoska domaćinstva nastala kao imanja stočara i ratara, a danas pretvorena u prave oaze mira. Na njima možete kušati domaću hranu, vino, sudjelovati u seoskim poslovima, jahati konje, provozati se fijakerom, pecati ili jednostavno uživati u tišini. Od stotinjak vojvođanskih salaša, njih je tridesetak otvoreno za turiste kao što su Naš Salaš, Sedam dudova i Dida Hornjakov salaš u Somboru te Majkin salaš, Salaš Đorđević, Jelen salaš, Vinski salaš Čuvardić te Salaš vinarije Zvonko Bogdan u okolici Subotice.

Napisala: Katarina Anđelković