O Dunavu su mnoge pjesme napisane, a graševinu tek treba u stihu spomeniti, Jer... Dunav je mazi, pazi i miluje, Dunav je uzbudi, pa joj tepa i smiruje je, Tad... nama je daje u zagrljaj, Nama je daje uz poljubac, Nama je ostavlja u vječnost i nasljeđe...

Graševina mi je uvijek izazov i neko novo otkriće. O njoj sam puno pisala, dolazila joj i odlazila od nje, nosila je sa sobom, poklanjala je od srca onima koji su u nju vjerovali i onima koji nisu. I često ponavljam da je volim jer može dati sve, u svakom trenutku. Može biti pjenušava – svježa il’ „briošasta“, može biti mlada i prpošna, poput gizdave slavonske djevojke koja skakuće zelenim vinogradima u rano ljeto; može biti mlada dama na kojoj nedjeljom šušti svila i miriše svježinom obližnjeg Dunava, može biti dama u zrelim godinama, elegantna i otmjena, u Chanelovu kostimu s najfinijim tercijarnim (parfemskim) notama. Jednostavno je – divna. Iznimno zanimljiva u svakom svom (i našem) trenutku. Treba je razumjeti i – polako otkrivati te njezine lijepe crte lica, zavodljive smiješke i osmijehe, šarmantne bore i damsku uzvišenost u poznim godinama.

Što voli graševina?

Graševina voli kontinentalna vinogorja, visinske položaje na južnoj i od vjetra zaštićenoj strani, hladniju zemlju te hranjivo tlo. Daje vina s dosta svježine, s lijepom kiselošću i voćnošću te s cvjetnim notama. Zahvalna je jer može stvoriti različite tipove vina, od pjenušavih do predikatnih. Ovisno o položaju, obradi vinograda i opterećenju trsa te terminu berbe, kao i pristupu u podrumu, od nje nastaju pjenušava vina; potom svježa, jednostavnija i voćna, idealna ljetna vina; pa vina jačega tijela, njegovana u drvenim bačvama, macerirana (jantarna vina) te – visoki plemeniti predikati.

Kakva je graševina?

Mlada graševina ima žućkasto-zelenkastu boju, svježa je, s mirisom zelene jabuke, kruške, vinogradske breskve, na nepcu je profinjeno kiselkasta. Umjerenih je alkohola i ugodne svježine. Cvjetni miris podsjeća na lipu ili jasmin. Graševine iz kasnijih berbi žute su do zlaćane boje, s voćnošću ukuhanoga bijelog koštuničavog voća, obogaćene mednim i specifičnim senzacijama (plemenita plijesan). Na nepcu one su slasne do slatke, kremaste do sirupaste strukture. Mlada su vina prikladna kao aperitiv, uz hladna predjela i topla predjela sa šparogama, artičokama, avokadom, a strukturiranije se graševine slažu s pečenom ribom, piletinom, teletinom, fišem. Visoki su predikati odličan pratitelj sireva poput gorgonzole i roqueforta te slatkih kolača.

Idealno gastrovino

Baranjske graševine obiluju sladorima, alkoholom i tijelom. Pune su i punašne, oble, slasne i slatkaste. Srijemske, pod obroncima Fruške gore, daju svježiju aromu, kiselost je nešto viša, a vina aromatičnija i lakša. Kutjevačke su pune arome, živahne i snažne, atraktivne, s izvrsnim omjerom kiselosti i šećera, s izraženom aromom sočnih jabuka. Erdutske u sebi nose mineralnost Dunava i zavodljivu lakoću ispijanja. U redovnim su berbama graševine voćne aromatike, od jabuka i citrusa do laganih herbalnih nota. U toplijim godinama arome podsjećaju na egzotično voće, a u kasnijim su berbama obilne cvjetne, a zatim i medne note. Graševina je pogodna za vrlo kasne, izborne i ledene berbe, pogotovo u sjevernijim krajevima gdje kiselost opstaje unatoč visokom sladoru. Zajednička je karakteristika za sve graševine specifičan pikantno-gorkasti zaokus (aftertaste) što je čini idealnim gastrovinom.

Kontakti:

• Najpoznatije vinarije u Osječko-baranjskoj županiji

Text: Marija Vukelić