Kad za nešto kažemo da je „pod kutom“, često želimo reći da se naherilo, da zanosi, općenito, da nije ili neće ispasti dobro. Ipak, neke iznimke potvrđuju pravilo i, osim kosog tornja u Pisi, redom ih možemo pronaći u Slavoniji i Baranji. Tako raspjevane ljude nizine katkad zanosi dok se ranom zorom vraćaju kući (guglati „bećar“, „lola“, „bekrija“). U ravninu ih pak vraća gastronomska prva pomoć koju na tavanu, u pušnici ili podrumu krije svaka prava slavonsko-baranjska kuća.

Radi se, naravno, o suhomesnatim specijalitetima: uz red kulena i njegove seke na hrastovom ovalu nakosit će se i malo svjetlucave, mirišljave slanine; s druge strane pladnja ravnotežu drže pečenica i dimljena kobasica. U društvu se često nađu i šnita-dvije švargle, oslonjene o kriške kakvog domaćeg dimljenog ili svježeg sira. Između ovih špalira geometrije užitka, izmičući svakom poretku i pravilnim nagibima, šaka-dvije domaćih čvaraka, legendarne slavonsko-baranjske, kudikamo zdravije inačice čipsa.

Našom tradicijskom platom možete, kako rekosmo, sanirati mamurluk, ali i energično započeti dan u ravnici. Možete je pozvati na piknik u prirodi, ili sljubiti s plemenitom panonskom kapljicom. Naposljetku, njome možete započeti i nezaboravne večere i noći nakon kojih će vas ujutro ponovno dočekati one – spasiteljice u liku delicija pod kutom.