OPIPLJIVA BAŠTINA PLEMSTVA I ŠUMSKIH RAZBOJNIKA Hedonističko putovanje tragom Viteza slavonske ravni
Stara plemićka imanja i hajdučka šumska skrovišta oživljena u romanu Marije Jurić Zagorke, danas pričaju priču vrhunskih hotela, restorana, vinarija i aktivnosti u prirodi
Je li vam poznat osjećaj kada čitajući knjigu poželite ući među korice i sami doživjeti sjajne pustolovine omiljenih likova? Duge zimske večeri skratite uz Zagorkin roman, a kad proljetno sunce zagrije slavonsku ravnicu, krenite na uzbudljivo putovanje, stranicu po stranicu.

Dvorac grofova Pejačević, Osijek – Retfala
Za bazu „književne ekspedicije“ odaberite osječku Retfalu, dio grada u kojem se smjestio manje poznat, no za roman središnji, dvorac obitelji Pejačević. Danas je u njemu poliklinika pa ga nećete obići „turistički“, no i sam pogled na baroknu palaču u vama će pobuditi osjećaj luksuza i romantike 18. stoljeća. Prekoputa posjetite impozantni stadion Opus Arena (www.nk-osijek.hr/opus-arena) i biciklističku stazu te šetnicu uz Dravu, a luksuz 21. stoljeća pronađite u obližnjem District Boutique Hotelu (www.boutique.dev.district.hr).

Vodena vrata i kuće baruna Pejačevića, Osijek – Tvrđa
Krenete li poput djevojke iz romana nizvodno Dravom do osječke Tvrđe, doći ćete do gradskih zidina pod kojima vas neće dočekati vrač s čarobnim napitcima, no tek što prođete Vodena vrata, bit ćete na Trgu Sv. Trojstva gdje u kući baruna Pejačevića, danas craft-pivnici General von Beckers (www.facebook.com/beckersbrewery), kušajte slasnu crnu Mangulicu. Na zapadnom ćete kraju trga pronaći drugu kuću Pejačević s baroknim zavjetnim kipom Bogorodice, a iza ugla večerajte ili prenoćite u popularnoj pivnici Merlon (www.merlon.hr).

Dvorac Prandau-Normann, Valpovo
Baš kao glavne likove, neka vas put povede u valpovački dvorac, čiju je masivnu gotičku kulu izgradila obitelj Morović - ponosni članovi Reda zmajskih vitezova, branitelja Europe od osmanskih osvajača. Novi vlasnici, baruni Prandau i grofovi Normann, u 18. stoljeću utvrdu preuređuju u baroknu palaču o kojoj više doznajte u Muzeju Valpovštine (www.ustanova.valpovo.hr/muzej-valpovstine), a okrepu potražite u Hotelu i restoranu Park, na kraju dvorskog perivoja (www.restoran-park.hr).

Posjed baruna Adamovića i stari Korođgrad, Čepin
Uz dvorske i ljubavne zavrzlame, Zagorkin je roman najvećim dijelom zapravo velika „outdoor“ pustolovina. Iako ćete vi od Osijeka do čepinskog posjeda obitelji Adamović doći s lakoćom, u 18. stoljeću putovali biste dulje, a dodatnu bi opasnost predstavljale sjenovite močvare prepune hajduka. Srećom, u 19. stoljeću pretvorene su u farme poput Ovčare, poznate po vrhunskoj gastronomiji od mesa slavonske svinje pfeifferice. Kušajte ju u restoranu Crna svinja (www.terranegra.hr/restoran), zatim se opustite u wellness & wellbeing hotelu Materra (www.hotelmaterra.com) pa biciklima istražite okolicu - od razvalina „wasserburga“ Korođgrad koji navodno skriva ukradeno blago, do hotela i kavane Zelenkrov (www.zelenkrov.hr) na ulazu u Čepin.

Ušće Drave i Dunava uz posjed Adamović-Cseh, Erdut – Aljmaš
Kraj nizvodno od Osijeka u 18. stoljeću bio je poznat po „dravskim gusarima“ koji su u riječnim zavojima vrebali brodove. Gusara više nema, no tajnovite su poplavne šume i dalje ondje. Najljepše ih je obići biciklom, poučnom stazom Porić ili cestom kroz vinograde do Erdutske kule i kurije obitelji Adamović-Cseh, danas vinarije Vina Erdut s bačvom od 75.000 litara (www.erdutski-vinogradi.hr). Pogled na dunavske meandre oduševit će vas iz brojnih vinarija koje nude i smještaj, poput vinotela obitelji Brzica (www.brzica.com).

Kraj slavonskih razbojnika, Našice
Najjača su hajdučka uporišta bile guste gorske šume Krndije. Česta im je meta i ondje bila obitelj Pejačević, njihov dvorac u Našicama (www.zmn.hr) i Ribnjaci koje i vi možete posjetiti, ondje večerati pa zatim „mirne savjesti“ prenoćiti (www.nasicki-ribnjaci.hr). Zadnji i najpoznatiji hajduk, "gospodin razbojnik" - Čaruga, uhićen je 1925., čime je označen kraj više od dva stoljeća dugog doba pomalo „romantičnih“ slavonskih šumskih razbojnika.
Napisao: Mislav Pavošević