O Osječanima i Osijeku s autoricom članka Ivanom Rab Guljaš razgovarali su Ana Kurtović, Helena Sablić-Tomić i Krešimir Lacković

Kao psihologu, profesionalna mi je deformacija uvijek u džepu. Međutim, kad je riječ o Osijeku (i Osječanima) to postaje pomalo nezgodno. Teško je govoriti objektivno o gradu koji nije samo mjesto na karti, nego i emocionalni prostor u koji sam sama uronjena, promišlja izv. prof. dr. sc. Ana Kurtović s Filozofskog fakulteta u Osijeku, na naš poziv da protumačimo gostima grada kakvi su, zapravo, njihovi domaćini.

To, prema prof. Kurtović, uvelike izvire iz grada u kojem žive. Pa kakav je, i kakvi su?

U ozbiljnoj prednosti

„Rekla bih da Osijek ima onu rijetku kombinaciju smirenosti i živosti – kao da je osoba koja je kroz terapiju postigla odličnu ravnotežu u životu. Sa svoja 22 parka i jednom Dravom, koja stalno šapće da se prepustimo toku, ovaj grad kao da je osmislio mindfulness prije nego što je to postalo popularno. Istraživanja u psihologiji dobrobiti već dugo govore da boravak u prirodi, blizina vode i zelenila smanjuju stres, povećavaju osjećaj povezanosti i potiču kreativnost. Ako je to točno (a jest), Osijek ima ozbiljnu prednost. I Osječani!“ tvrdi psihologinja.

Kao sveučilišni grad, Osijek ima i svoj stalni impuls mladosti. „Studenti su poput spontanih, svakodnevnih poziva na buđenje – oni nas podsjećaju na to da energija, radoznalost i ambicija nisu samo povlastice mladih, nego izbor svakog tko se usudi učiti. Radim s njima svaki dan i mogu potvrditi: oni su grad u pokretu, njegov ritam, njegova psihološka vitalnost i, barem meni, inspiracija“, kaže.

Osijek, dakle, prema prof. Kurtović, nije metropola koja vas melje, nego prostor koji vam dopušta disati. „Grad s dovoljno tišine da čujete vlastite misli, ali i dovoljno života da vam ne dosade. A ako vam ipak zatreba malo više stimulacije, ne morate tražiti daleko – tu su ljetni koncerti uz Dravu, urbani festivali, umjetničke manifestacije, te gastrodogađanja zbog kojih bi se i najuljuljkaniji među nama razbudili. Ukratko, Osječani (kao i njihov grad) znaju kako balansirati – između tišine i ritma, između introspekcije i dobre zabave. I to, priznajmo, nije mala stvar – ni za čovjeka, ni za grad“, zaključuje.

Kultura na nogama

Akademkinja Helena Sablić-Tomić, dekanica Akademije za umjetnost i kulturu u Osijeku, ističe kakoOsječani oduvijek teže prema kulturnom sadržaju koji je na iskorak od mainstreama.

„U posljednjih desetak godina primjećujem znatan rast nezavisnih organizacija i alternativne umjetnosti koja se rađa u našem urbanom okruženju. Osječki kvartovi postaju pozornice za događaje, a mladi umjetnici oživljavaju zaboravljene prostore. Nezavisna se scena sve više razvija, izlazi iz okvira i ulazi u zajednicu, u klubove, te tako pridonosi pronalasku novih zaljubljenika u kulturu. Najpohvalnije je vidjeti kako grad oživi kada se događaju bilo kakvi kulturno-umjetnički događaji koji izmame sve na promenadu, u Tvrđu, u Park kulture (Perivoj kralja Tomislava), u kino Urania, u Kulturni centar, u park kod Školjke“, kaže akademkinja.

Osječani su, prema njezinu mišljenju, primarno konzumenti kulture na nogama, pa tako s velikim ponosom prolaze scenografijom našeg grada i konzumiraju graffiti umjetnost, predstave i koncerte. „Također, u Osijeku je prisutna i kultura življenja pa je svaki događaj spoj umjetnosti i umjetnosti života čime Osijek opravdava svoj naziv grad po mjeri“, zaključuje.

Strast na tribinama

Ovo „na nogama“ odnosi se i na sport, koji Osječani žive, tvrdi sportski novinar Glasa Slavonije i docent na Sveučilištu Sjever,dr. sc. Krešimir Lacković. „Kupaju se i veslaju na Dravi. Trče, šetaju se ili bicikliraju na sve dužoj promenadi. Izgrađuju mišiće u teretanama. Posljednjih godina šaljemo drukčiju sliku u medije i na mreže – umjesto bećara i snaša, isklesane legice i lege s Kopike“, kaže s osmijehom.

Osijek je, podsjeća, dao nobelovce, oskarovca i najboljeg strijelca Svjetskog nogometnog prvenstva! „Po tome je jedinstven u svijetu. Znanost, kultura i sport identitetske su odrednice. Sveučilište, kazalište i…? Opus Arena! Najmoderniji i najljepši stadion u Hrvatskoj postao je i turistička atrakcija. Dvorana Gradski vrt ugostila je brojne svjetske i olimpijske prvake. Najviše njih svake godine na gimnastičkom Svjetskom kupu“, izdvaja. Dušu i puls, karakter grada i njegovih građana, najbolje, siguran je Lacković, možete upoznati na sportskim borilištima. „Na tribinama se kod inače mirnih Osječana budi golema strast. Posebna se emocija osjeti kada gostuje hrvatska reprezentacija, najviše, naravno, prema Vatrenima. Ljubav i ponos prožet prkosom“, zakucava.

Jezične "dumine"

Lektorica ovoga časopisa, sveučilišna profesorica Ana Mikić Čolić, napisala je, u suautorstvu s Mirjam Milas i Lornom Rajle, knjigu Osječki gradski govor ‒ Jezične dumine Osječana. Tekst je knjige znanstveni, recenziran, ali u njoj je i popularnoznanstveni dio, čime je postala i vrsta osječkog suvenira. Kako se osječkim gradskim govorom koriste svi Osječani u neslužbenim situacijama, naučite pokoju riječ iz knjige kako biste ih bolje razumjeli i brže zavoljeli.

Napisala: Ivana Rab Guljaš