Genijalni se slikar, jedan od najznačajnijih hrvatskih umjetnika 20. stoljeća, ovoga proljeća vraća u rodni mu Osijek nakon duže od 40 godina!

Toliko je, naime, prošlo od posljednje samostalne izložbe Julija Knifera u organizaciji osječkog Muzeja likovnih umjetnosti (MLU) 1984. Nova je izložba u MLU-u bila prvotno planirana za 2024. godinu, no morala je biti odgođena jer je Muzej tog proljeća zatvoren za publiku zbog rekonstrukcije zgrade.

Intimno predstavljanje

Već dugo, užurbano i posvećeno čuvarica Kniferove ostavštine, njegova kći Ana Knifer i vrsna poznavateljica moderne umjetnosti, muzejska savjetnica Valentina Radoš pripremaju izložbu, za koju već vlada veliko zanimanje javnosti, i to ne samo osječke. O vezama između slikara Julija Knifera i Osijeka, iz kojeg je otišao nakon završetka srednje škole i u koji se nakon toga vrlo rijetko vraćao, znamo poglavito zahvaljujući posebnim naporima Vlastimira Kusika, dugogodišnjeg kustosa Muzeja (nekada Galerije)
likovnih umjetnosti. Nažalost, šira je javnost tek unatrag nekoliko desetljeća postala svjesna da im je ovaj veliki slikar u mladosti bio sugrađanin.

Za razliku od velike retrospektive koju je organizirao zagrebački Muzej suvremene umjetnosti u 2014., ova je izložba tematski koncipirana oko umjetnikova odnosa s papirom te se publika poziva da pokuša shvatiti umjetnikove unutarnje mehanizme koji su ga pokretali u radu. Premda se radi o samo jednom materijalu, on obuhvaća cijeli niz različitih tehnika: skice, kolaže, crteže, pastele – od najranijih krokija sve do specifičnih grafita na papiru. Izložba je zamišljena kao intimno predstavljanje raznolikog područja djelovanja jer je Knifer tijekom godina stvorio vrlo specifičnu povezanost s papirom. Od taktilnosti papira na kojima je crtao u malim formatima do kasnijih velikih grafita, ali i analitičkog opisivanja papira u svojim dnevnicima tzv. Journal banale. Još od 50-ih godina prošloga stoljeća Knifer svakodnevno vodi bilješke u kojima opisuje radni proces, svakodnevicu, frustracije… S vremenom sintaksa poprima ritam meandra, rečenice postaju likovni jezik.

Devedesetih počinje zapisivati olovkama u boji, a tekst strukturira u oblicima meandra. Isto tako prikuplja uzorke različitih papira, vrlo se ozbiljno posvećuje odabiru najkvalitetnijih manufakturnih papira za svoje grafite, ali sprema i pohranjuje tanke listove papira iz pekarnice. Njih koristi kao podlogu za ruku dok satima grafitnim olovkama prekriva bjelinu papira dobivajući ujednačenu, često blistavu površinu. Izložba je, također, dobra prilika da se razjasni naziv grafit. Naziva ih grafitima jer ih radi grafitnim olovkama i nije riječ o muralima kojima se također bavi – otkriva Valentina Radoš koja je, uz Anu Knifer, autorica koncepcije i postava izložbe.

Na izložbi Papiri: Mjera slobode predstavit će se tristotinjak radova, najvećim djelom iz vlasništva Ane Knifer. Izložbu će pratiti opsežan katalog s reprodukcijama radova te novim tekstovima istaknutih stručnjaka iz povijesti umjetnosti i teorije.

Od Osijeka do Pariza

Knifer je rođen u Osijeku 23. travnja 1924. Slikarstvo je studirao početkom pedesetih na zagrebačkoj Akademiji likovnih umjetnosti te je bio jedan od osnivača grupe Gorgona koja je u Zagrebu djelovala od 1959. do 1966. Godine 1961. sudjeluje na prvoj izložbi Novih tendencija u Zagrebu kao pripadnik toga pokreta, dok 1973. sudjeluje na bijenalu u São Paulu, te 1976. na Venecijanskom bijenalu uz kipara, kolegu iz grupe Gorgona, Ivana Kožarića. Hrvatsku Knifer opet predstavlja, prema izboru selektora Zvonka Makovića, na Venecijanskom bijenalu 2001. U Parizu, gdje je živio posljednjih deset godina, Knifer je preminuo 7. prosinca 2004. Izložba u Muzeju likovnih umjetnosti u Osijeku otvara se 15. svibnja te ostaje postavljena sve do polovine kolovoza.

MEANDAR – dosljedno prepoznatljiv motiv

„Meandar je jedini i dosljedno prepoznatljiv motiv Kniferove umjetnosti od početka šezdesetih 20. stoljeća i sve do kraja njegova života, te ga je izvodio u bezbroj varijanti i tehnika. Prepoznatljiv je po jednoličnom ritmu kontinuirane forme i kontrastu crnog i bijelog. Sedamdesetih godina 20. stoljeća počinje raditi prvo olovkom, a onda grafitom te površine meandra pokriva s bezbroj poteza do maksimalnog zasićenja crnila, i to nastavlja do kraja života“, pojašnjava Valentina Radoš. Dodaje kako je na Kniferovo stvaralaštvo utjecala ruska avangarda, najviše Maljevičev suprematizam. Zanimali su ga filozofija egzistencije i apsurda, novi val, novi roman, serijelna glazba, od pisaca osobito A. Camus i M. Proust, a od slikara Piero della Francesca, F. Hals, P. Cézanne, J. Gris i Y. Klein.

Kontakt: www.mlu.hr

Text: Ivana Rab Guljaš