I mi svoje govedo za trku imamo!
Slavonsko-srijemski podolci su skoro zaboravljena autohtona sorta goveda koja se polako ali sigurno vraća na scenu. Njihova “mana” je to što nisu prilagođeni za ekspresnu proizvodnju. Naime, treba im barem dvije godine do zrelosti. I tu počinje naša priča...
Podolac je na naše prostore, Slavonije, Srijema i Baranje, došao poprilično davno — prije 2000 godina s rimskim legijama. Preko zastupljenosti od 90% u Slavoniji polovicom 20. stoljeća, do 500-tinjak grla u 2021. godini. Trebalo nam je manje od pedesetak godina da ga dovedemo na rub postojanja.
Što je problem? Mehanizacija i produktivnije sorte goveda polako su tiskale podolce van slavonskih domaćinstava kojima su stoljećima služili kao pomoć na njivama, za vuču kola, i naravno kao hrana na stolu.
Konačno podolac se vratio na slavonske i baranjske pašnjake, a možete ga kušati u Citadeli u Vardarcu. Ono što odlikuje ove životnije je činjenica da traže minimalno ulaganja, ne trebaju staje (zimi je dovoljna samo nadstrešnica), obožavaju slobodnu ispašu i vrlo su otporni.
Vlasnik Citadele Silard Lazar nam kaže da su podolci u njihovoj obitelji već naraštajima i da ih je do sada držao iz sentimentalih razloga. Ali ovaj, inicijalno, eksperiment s restoranom mu je probudio novu nadu u to da podolac ima svijetlu budućnosti u Slavoniji i Baranji. Kupio je nove mlade podolce s kojima planira pokrenuti ozbiljnije uzgoj, osigurati ovoj sorti opstanak, te Citadeli namirnicu koja ju je izdvojila od ostalih.