Još su jedna inkluzivna zvjezdica u gradu, svakako, niskopodni tramvaji.

Europo, hvala ti! Osiječe, svaki je kamenčić u gradskoj ljepotici Tvrđi zlata vrijedan, pomislim svaki put kad kotači mojih kolica gotovo klizeći prođu novoobnovljenom Tvrđom. Jer, znamo i za drukčije uvjete. Jedno od nezaboravnijih iskustava svakako je ono baš u noći pristupanja Hrvatske Europskoj uniji, kad sam nakon svečanosti, odlazeći s Trga Sv. Trojstva, zamalo poljubio zemlju po kojoj rolam jer je prednji kotačić kolica zapeo za jedan od kamenčića. Kormilarovom je spretnošću to spriječeno, između ostalog i zbog toga obnovu Tvrđe jedva smo čekali.

Taj je veliki zahvat financiran europskim novcem učinio Osijek inkluzivnijim gradom s obzirom na to da turisti smanjene pokretljivosti bez puno napora i bez imalo straha mogu obilaziti gradske znamenitosti.

Prijateljska arhitektura

Osijek je po mnogočemu prijateljski orijentiran grad za osobe s invaliditetom, bilo po parkovima, dugačkoj promenadi uz Dravu, ali i po mentalitetu ljudi, pa tako i arhitekturi. Sva je nova gradnja prilagođena osobama s invaliditetom, potvrđuje to i arhitektonska struka.

„Zakošeni rubnjaci na pločnicima, taktilne podne površine za slabovidne, profilirane oznake u dizalima javnih zgrada odavno su standard. Brojne su postojeće zgrade u kojima su smještene ljekarne, banke, trgovine prilagodile ili prilagođavaju ulazak rampama ili podiznim platformama. Osječka je konkatedrala također postala pristupačna osobama s invaliditetom. Nova je zgrada Hitnog prijma i dnevne bolnice lijep primjer maksimalnog projektantskog pristupa baš ovoj temi“, govori arhitekt Bruno Rechner.

No, Hitnom prijmu samo turistički mahnite i nastavite uživati u upoznavanju grada.

Kod vanjskih su prostora pravilnikom određeni nagibi rampi, stubišta, visine ograde. Ništa se ne prepušta slučaju. S obzirom na to da želimo uključivo društvo u kojem svatko treba pronaći svoje mjesto, navedeni je pravilnik jednako važan kao i drugi koji određuju projektantska pravila, kaže naš sugovornik.

Primijenio ga je i pri projektiranju Trga slobode, koji nijedan osječki gost zaobići neće.

„Najvidljivije je to u centralnoj osi sjever ‒ jug, gdje se bez ikakvih prepreka može doći od korza do Ulice Hrvatske Republike. Isto vrijedi i za druge smjerove. Denivelacije su terena rješavane blagim rampama, a ravnina partera dovodi korisnika do svih sadržaja trga, kao i do sadržaja u njegovoj okolici.

Opločenje je izvedeno tako da se izmjenjuju linije svjetlijih i tamnijih tonova stvarajući dojam dugačke pješačke zebre ili bar codea, što je namjerna projektantska gesta. Međutim, one istodobno stvaraju vizualnu sliku kojom korisnik lakše percipira prostor, dimenziju, udaljenost, a uvjeren sam da to pomaže i slabovidnim osobama tijekom korištenja trga“, kaže Rechner.

Jednakost i samostalnost

Potvrđuje to i studentica iz Osijeka Nika Matančić koja je slijepa od rođenja, ali ju baš osječki vanjski prostori čine vrlo samostalnom.

„U Osijeku se posebno vodi briga o izgradnji različitih prometnica i rubnjaka. Na više su raskrižja postavljeni zvučni semaforski uređaji, taktilne površine za slijepe osobe te zvučne i vizualne najave u vozilima javnog prijevoza. Omogućen je i prijevoz slijepih osoba sa psom vodičem u svim sredstvima javnog prijevoza te ulazak u sve građevine javne namjene. Takve mjere potiču jednakost i omogućuju mladima s invaliditetom i lakši pristup visokom obrazovanju“, tvrdi Nika Matančić koja studira upravo u osječkoj Tvrđi.

Voljela bi, kaže, da korisnici električnih romobila manje koriste pješačke staze, ali to ju ne sprječava da sigurno dođe do odredišta.

„Važno je istaknuti kako Osijek pokazuje stalni napredak u području inkluzije i prilagođavanja urbanog prostora potrebama svih svojih građana. Vjerujem da će se sve više raditi na poboljšanju infrastrukture i podizanju svijesti građana, kako bi Osijek postao još inkluzivnija sredina za sve. Male promjene u svakodnevnom ponašanju, poput poštovanja označenih parkirnih mjesta za osobe s invaliditetom, mogu značajno pridonijeti kvaliteti života osoba s invaliditetom“, optimistično zaključuje Nika.

Još su jedna inkluzivna zvjezdica u gradu, svakako, niskopodni tramvaji s pomoću kojih će i oni koji nikada nisu iskusili vožnju ovim prometalom moći to upisati u knjigu iskustava.

Grad je živi organizam čije srce kuca zajedno sa srcima njegovih stanovnika, a jedino razvoj u smjeru inkluzivnosti ima smisla. Ona, dakako, nikada neće moći biti stopostotna i zadovoljiti sve potrebe, ali novi su javni prostori, parkovi, pješačke zone koje su u planu primjer posvećenosti ljudima, a ne automobilima. Sve ovo što u Osijeku već imamo, kao i ono što nas očekuje, veseli i obvezuje.

Dobro nam došli!

Napisao: Saša Drinić