Šibenčanin Nikola Baraka jedan je od onih koji su san o putovanju pretvorili u stvarnost i posao. Obišao je više od 100 zemalja, osnivač je Hrvatskog kluba putnika te organizator Croatian Travel Festivala u Šibeniku, koji je iz neobične ideje prerastao u jedno od najprepoznatljivijih gradskih događanja. Kao poduzetnik i obiteljski čovjek, kontinuirano razvija projekte koji spajaju ljude, priče i autentična iskustva, a produkcijom turističkih videa – uključujući suradnju s Hazenom Audelom – aktivno promovira Hrvatsku.

Upravo je u tom kontekstu boravio i u Slavoniji i Baranji, gdje je zajedno s Hazenom Audelom, prezenterom National Geographica, istraživao lokalne priče, ljude i doživljaje. Otkrio nam je što ga je najviše iznenadilo, koja su mu se mjesta posebno urezala u pamćenje te kako je doživio atmosferu i način života na istoku Hrvatske.

Predugo mi je trebalo

Kad ste prvi put posjetili Slavoniju i Baranju i kakva su bila očekivanja, a kakva realnost?

Iskreno, sad vidim da mi je predugo trebalo. Zauvijek su mi ostale u sjećanju nepregledne ravnice i osjećaj širine dok sam prvi put gledao sva ta obrađena polja. Upravo ta ravnica, bez kraja i granica, ostala mi je prvi i najjači sinonim za Slavoniju. Mene, kao Dalmatinca, to je posebno fasciniralo jer dolazim iz potpuno drukčijeg krajolika. Iako sam obišao više od 100 zemalja, pravo istraživanje istoka Hrvatske ostavio sam „za kasnije“, što je zapravo greška koju mnogi rade. Slavoniju sam posjetio i ranije, ali sam ju u punom smislu doživio tek tijekom snimanja filma s Hazenom Audelom u proljeće 2025. Gostoprimstvo i gastronomska raskoš obitelji Romulić u Čudesnoj šumi bili su posebno iskustvo, dok nas je u vinariji K55 obitelj Dugalić ugostila tako da smo imali osjećaj kao da smo kod njih doma. Baranjska kuća pravi je čuvar povijesti i garancija da će se prošla, gotovo zaboravljena vremena i dalje prenositi novim generacijama…

Koja biste mjesta ili iskustva izdvojili?

Boravak u Slavoniji i Baranji bio je savršena kombinacija prirode, hrane i ljudi. Kopački rit posebno me oduševio, to je jedno od onih mjesta koja te natjeraju da usporiš i jednostavno promatraš. Predivne su šume Parka prirode Papuk djelovale iznimno smirujuće, ondje bih volio provesti više vremena. Vožnja biciklima kroz vinograde Belja bila je poseban doživljaj, a jedan je od najljepših trenutaka svakako bilo istrčavanje lipicanaca u Ivandvoru pokraj Đakova. Pogled iz Aljmaša prema Dunavu te prolazak kroz pergolu od vinove loze u vinariji u Erdutu ostavili su snažan dojam i pokazali svu raskoš turističkog potencijala istoka Hrvatske.

Kako biste opisali ljude i gostoljubivost koju ste Vi i ekipa ovdje doživjeli?

Obitelj Sontacchi odmah nas je osvojila svojom otvorenošću i srdačnošću kad nas je spontano pozvala na momačku zabavu, Beata Drkulec je s toliko energije pričala o vinariji Galić i otkrila nam najbolja vina te kuće, dok nam je kuhar na imanju Didin konak detaljno objasnio pripremu fiš-paprikaša. Poseban dojam ostavio je i Filip Golubov Car, čuvar baranjske šokačke tradicije, okazavši nam raskoš šokačkog zvuka gajdi i tambure. Strast prema onome što radi pokazao je i Franjo Vinković, kovač u Đakovu, koji je Hazena upoznao s malim tajnama velikih majstora.

Vinarije s pričom i karakterom

Kao iskusan putnik i promotor turizma, često naglašavate važnost autentičnosti. Jeste li u Slavoniji i Baranji prepoznali taj osjećaj „stvarnosti“ koji danas često nedostaje?

Očekivao sam lijepu prirodu i dobru hranu, ali stvarnost je bila puno više od toga, autentičnost koju danas sve teže pronalazimo i osjećaj da nisi samo prolaznik, nego dio priče svog domaćina. Upravo ta pažnja i toplina koju smo dobivali čini razliku i daje onaj završni „touch“ u turizmu, osjećaj da si dobrodošao kao čovjek, a ne samo kao gost ili potrošač. Danas je upravo taj osjećaj s kojim se gost vraća kući najvažniji aktor ukupnog doživljaja destinacije.

Koje biste vinske priče posebno istaknuli?

Vina i vinarije snažno oblikuju doživljaj Slavonije i Baranje jer ovdje nisu samo dodatak turističkoj ponudi, nego važan dio identiteta regije. Svaka vinarija i svaki podrum imaju svoju priču i karakter, a to najbolje osjetiš kada ti ih ljudi sami pokažu i otvore vrata. Prošli smo kroz podrume i arhivu Belja, zavirili u trezor Kutjeva, u Erdutu stajali uz impresivnu bačvu od 75 000 litara, a u K55 slušali priču o kadarki koja se nekad točila i u Vatikanu. Josić prirodno povezuje vina i gastronomiju, dok Erdut i Belje, impresivnim vinogradima i podrumima koji pričaju priču generacija, daju snažan osjećaj tradicije i kontinuiteta. Enosophia unosi novu energiju uz veliko poštovanje prema tradiciji koja se ovdje gradi stoljećima. Zajedničko je svim navedenim vinarijama da proizvode uistinu vrhunska vina zbog kojih se isplati doći iz bilo kojeg kraja Hrvatske, ali i šire. Imamo još puno razloga za povratak, od Krauthakera i Enjingija do Gerštmajera i Mihalja. Jedno je sigurno, Slavonija i Baranja uskoro će me ponovno vidjeti!

Koje su najčešće pogrešne pretpostavke o Slavoniji i Baranji?

Najčešća je pogrešna pretpostavka da su Slavonija i Baranja samo žito i vino, a one su zapravo prostor nevjerojatne prirode, bogate tradicije, snažnih priča i ljudi koji toj destinaciji daju dušu. Od Kopačkog rita i Papuka, preko vinograda i podruma, pa do autentičnih doživljaja koji se ne mogu isplanirati nego se jednostavno dogode. Uz sve navedeno, hotel Materra na neki način zaokružuje cijelu priču jer nudi sjajan smještaj u okruženju koje te već na prvu mami svojim mirisima i okusima. Siguran sam da će potaknuti otvaranje još takvih hotela jer se ponuda mora zaokružiti kako bi se stvorili preduvjeti da gost dođe i zadrži se što duže.

Kako se rodila ideja o snimanju promotivnog filma o Slavoniji i Baranji i kako danas gledate na cijeli projekt?

Nakon što smo snimili promotivni video Dalmacije, moja je prva želja za nastavak bila vezana upravo za Slavoniju i Baranju. Posebno mi je drago vidjeti da u Turističkoj zajednici Osječko-baranjske županije rade ljudi koji promišljaju dugoročno i koji razumiju koliko je važno kontinuirano raditi na promociji. Ideja da dovedemo Hazena Audela i snimimo promotivni film o Slavoniji i Baranji pokazala se kao kvalitetan zajednički projekt, a naš je film samo mali dio onoga što rade Ivana Jurić i Mislav Matišić, uz sjajne kolege Katarinu Anđelković i Mislava Pavoševića. Najbolje tek dolazi za istok Hrvatske, a Slavonija i Baranja već sada nude iskustvo zbog kojeg se dolazi i vraća.

https://youtu.be/Mdj-_XEf4Gs?si=4VJPt8N3iP61_aXk

Intervju provela: Katarina Anđelković