Izletište Primitivo nije samo mjesto za opuštanje, nego raj na zemlji u kojem se tradicija, gastronomija i ekološka svijest stapaju u jedinstveno iskustvo. Ovdje se živi i kuha u skladu s prirodom - od polja do stola - uz reciklirane materijale, samoniklo bilje i starinske metode pripreme hrane.

Najnježnije su nijanse zelene oslikavale još uvijek gola stabla nakon duge i hladne baranjske zime, kada smo jednog od njezinih posljednjih dana posjetili ekološko imanje Čudesna šuma. To se bajkovito mjesto nalazi u Bilju, samo desetak minuta vožnje od središta Osijeka i u neposrednoj blizini Parka prirode Kopački rit.

Kažu, ako zima ne ujede zubima, ošinut će repom. Tako je bilo i tog nedjeljnog jutra. Danima prije toga grijale su nas proljetne temperature iako proljeće, kalendarski, još nije bilo počelo. A onda je zima ošinula repom - minusima, vlagom, hladnom kišom.

No, imanje obitelji Romulić prkosno se zelenjelo. Istina, stabla u dvorištu, kao i ona u šumi hrane, tek su pupala, ali zato je samoniklo bilje pokazivalo svoju snagu kojom je pobijedilo zimu. Kao i višegodišnja raštika koja je izđikala iz uzdignutih gredica zeleneći se kao gora.

Mario Romulić, vlasnik ovog obiteljskog poljoprivrednog gospodarstva, dočekao nas je a kako drukčije nego radno. Bojio je ogradu jer posla je toliko mnogo da mu je dan više nego prekratak za sve ono što planira i čemu se želi posvetiti.

Holistički pristup proizvodnji hrane

Naime, ovaj je osebujni Osječanin, poznati i priznati fotograf, odlučio prije nekoliko godina spustiti sidro u baranjsku močvaru. „Ovdje sve imam, ništa mi ne treba. Muka mi je kada moram otići do grada“, sa smiješkom odgovara na pitanje nedostaje li mu nekadašnji način života - putovanja, adrenalin, vreva. Sada ga puca druga vrsta brige - osigurati presadnice rajčice, paprike i drugog povrća koje uzgaja u stakleniku, a koji je uz pomoć sinova podigao na imanju. Treba ih i posaditi u uzdignute gredice, posijati nekoliko vrsta bundeva, začinskog i ljekovitog bilja u hugelkultur gredicama, ali i urediti labirint dug 250 metara, u kojemu također rastu mnoge biljne vrste.

Valja se pobrinuti i za konoplju od čijeg sjemena izrađuje ulja i kreme, ali i druge proizvode. Sva sreća pa šuma hrane, stara oko četiri godine, živi svoj život. Iako se ondje samoniklo bilje samozasijava, šumu u kojoj rastu i mnoge voćke koje, osim što daju plodove, privlače i pčele, ptice i druge životinje, ipak treba prihraniti i zaštititi.

Mario je biodinamičar, što znači da je njegov pristup poljoprivredi holistički i da svoje imanje tretira kao živi organizam u kojem su biljke, životinje i tlo povezani. Ondje nitko nikome nije neprijatelj. Njegova je proizvodnja ekološka, a plodnost tla održava pomoću komposta, stajskog gnojiva te biodinamičkih pripravaka s ciljem samoodrživog i harmoničnog sustava bez sintetičkih kemikalija.

Ova je zelena oaza mogla ostati samo lokalna priča o velikom entuzijastu koji želi znati što jede, ali i baranjskom vještcu koji bere samoniklo bilje jer kod njega riječ korov ne postoji, i dodaje ga u juhe, variva, od njega pravi čajeve. No, Romulić je otišao korak dalje - otvorio je izletište, pravi pravcati raj za sve zaljubljenike u prirodu, ali i iskonske gurmane.

Izložbeni prostor, laboratorij i gastrooaza

Izletište koje je Mario Romulić kreirao nije samo mjesto za odmor i uživanje u prirodi. Ono je istovremeno izložbeni prostor, laboratorij i gastronomska oaza, a sve što se ondje može vidjeti, dirati i kušati - nastalo je njegovim rukama, uz pomoć sinova Ivora i Svebora te majstora Viktora.

„Sve smo sami napravili - od temelja do krova, od namještaja do ograde“, pokazuje nam rukom dok sjedimo za masivnim hrastovim stolom uz čašicu razgovora i čokanjčić travarice. Priča kako su grede nekada bile topole u šumi. „Dovukli smo ih, isjekli, osušili, spalili i ugradili. Sve što smo koristili dolazi od recikliranih materijala, odbačenih komada drva i starog namještaja. Vrata, police, klupe - sve je to nekad bio nečiji otpad. Pronađemo voćke, orah, trupce koje bi netko posjekao i ostavio da istrunu, onda ih preoblikujemo u nešto korisno i lijepo.“

Samoodrživost je temelj cijelog imanja. Mario uzgaja povrće, voće, konoplju i drugu hranu, a ideja je vodilja - od polja do stola.

„Cilj je gostima, u grupama do 25 ljudi, ponuditi hranu koju smo sami uzgojili. Sve je domaće, organsko. Pravimo vlastite začine, čajeve, lijekove, konzerviramo i fermentiramo hranu, pripremamo zimnicu, a kruh pečemo isključivo od kiselog tijesta. Ovdje se sve kuha na starinski način - na otvorenoj vatri, u glinenim i gusanim posudama“, pokazuje nam brojne koje na polici nisu tek ukras te dodaje kako se izletište baš zato zove Primitivo, kao povratak na ono kako se živjelo prije 50 ili 100 godina.

Osim gastronomskog užitka, posjetiteljima se nudi i edukacija.

„Organiziramo i razne radionice vezane uz zaštitu prirode, prirodne materijale, izradu kozmetike i lijekova, sve ono što je zaboravljeno, a vrijedno je očuvanja“, zaneseno govori te se ubrzo vraća pripremi hrane kojoj je iznimno posvećen, a uz takvog kuhara, ovo je iskustvo prava atrakcija i za njegove goste.

Jela oplemenjuje samoniklim biljem

Naglasak je na slow cooking metodi - neka se jela pripremaju minimalno šest, a neka i do 24 sata. Riba koju koriste je dunavska, meso je od divljači, a ostalo nabavljaju isključivo od lokalnih OPG-ova koji uzgajaju hranu bez pesticida i kemije. „Gosti su oduševljeni perkeltom od goveđih repova, dimljenim šaranom, pulled porkom i rebarcima. Koristimo kamado smoker i offset, kombiniramo kuhanje na niskim temperaturama s dimljenjem, što hrani daje specifičan okus“, otkriva nam ovaj gurman koji svako svoje jelo oplemenjuje samoniklim biljem koje raste u njegovu vrtu.

„Gostima želimo pokazati koliko toga ukusnog i hranjivog raste oko nas, a da toga nismo ni svjesni. Tušt, kopriva, maslačak - nekada su se nalazili na tržnicama, a danas ih zovu korovima“, priča nam Mario naglasivši kako su oni bogati hranjivim tvarima i mogu biti prava poslastica. Osim što gosti mogu sami ubrati papriku, luk, rajčicu ili salatu u njegovu vrtu, također mogu naučiti prepoznati samoniklo jestivo bilje te saznati nešto o njegovim ljekovitim svojstvima. Kada je riječ o masnoćama, Mario isključivo kuha na masti crne svinje te organskom i biodinamičkom maslinovom ulju s Hvara, Visa, Korčule i iz Šibenika.

Ovaj je fotograf obišao uistinu cijeli svijet. Nabraja nam koje sve kuhinje voli, a ističe marokansku, argentinsku i tajlandsku. „Volim kuhati i isprobavati različite kuhinje, ali uvijek biram ono što je prikladno za naš način života i prehranu“, odlučan je.

U Čudesnoj šumi, gdje priroda i čovjek djeluju u skladu, Mario Romulić nije stvorio samo izletište. Stvorio je prostor koji odražava njegovu filozofiju života - povezanost s prirodom, održivost i ljubav prema hrani pripremljenoj s pažnjom i poštovanjem.

„Cilj je gostima, u grupama do 25 ljudi, ponuditi hranu koju smo sami uzgojili. Sve je domaće, organsko. Pravimo vlastite začine, čajeve, lijekove, konzerviramo i fermentiramo hranu, pripremamo zimnicu, a kruh pečemo isključivo od kiselog tijesta.“

Tko je Mario Romulić?

Jedan od najpriznatijih fotografa u Hrvatskoj. Snimajući, fotoaparatom ili kamerom, prošao je svijet uzduž i poprijeko, uključujući i mnoga ratna žarišta. Poznat je i po svojim wildlife fotografijama, posebice onima iz Kopačkog rita u čijoj blizini sada živi svoju Utopiju.

Ekološko imanje Čudesna šuma: www.cudesna-suma.hr

Napisala: Maja Celing Celić