Dođeš u Baranju, i na konju si
U vrijeme kad povijesni i kostimirani spektakli doživljavaju pravi revival i ruše rekorde gledanosti, tko ne bi volio provesti makar dan ili dva u društvu istinskih plemenitaša, na njihovim prostranim, otmjenim posjedima? Odlučite li u potragu za njima krenuti slavonsko-baranjskim prostranstvima, nećete pogriješiti, a evo i zašto.
Osim što se ovdje nalazi niz starih velikaških dvoraca i posjeda, od baranjskog Bilja i Tikveša, preko Našica i Valpova, do erdutskog dvorca nad obalama Dunava, Slavonija i Baranja nude i nezaboravno iskustvo uživanja u prirodi u društvu i na leđima njihove visosti konja. Oni se u ovim krajevima organizirano gaje dulje od pola tisućljeća, čemu je svjedok čuvena ergela lipicanaca u Đakovu i Ivandvoru (jedna ustanova – dvije must see lokacije).

Uz simboličko središte slavonsko-baranjskog konjogojstva, u posljednje vrijeme do sve većeg izražaja dolaze obiteljska imanja i rančevi na kojima možete uživati u jahanju ili proći tečaj jahanja, doživjeti gospodsku vožnju starinskim fijakerom ili naprosto napasati oči u prizorima konja koji, kao što kaže ona stara pjesma, “jure, a u stvari nikuda ne žure”. Budući da je gotovo svako od ovih mjesta, posebice u Baranji, uokvireno spletom prekrasnih staza i puteljaka što vode okolnim šumama, uz ribnjake, riječne rukavce i nepregledna polja, na leđima plemenitih četveronožaca uistinu ćete se osjećati kao da je neko drugo vrijeme, ili barem, kao da je vrijeme stalo, na radost tijela, a još više i duše.