Osijek – hedonistička metropola

Prostran između žitnih polja i rijeke Drave, bogat društvenim i kulturnim sadržajima, prozračan i okružen prirodnim ljepotama – grad po mjeri čovjeka.

Autocesta „Slavonika“ nas vodi kroz pejzaž koji u svako godišnje doba odijeva novo ruho. U proljeće je nizina obojena žutim cvjetovima uljane repice, dok se ljeti i u ranu jesen rojevi pčela i bumbara igraju u poljima suncokreta. Jasno, zlaćana žitna polja motiv su bez kojeg se iz ovog dijela Hrvatske ne odlazi. A onda odjednom – grad. Osijek, metropola Slavonije i Baranje, prostro se između žitnih polja i rijeke Drave čiji tok slijedi, izdužen od zapada prema istoku. Jedan je od onih gradova koji s razlogom za sebe mogu reći da su po mjeri čovjeka, posebice ako se smatrate obiteljskim tipom. Ni prevelik, ni premalen, bogat društvenim i kulturnim sadržajima, prozračan i okružen prirodnim ljepotama. Ne zato što je naš, ali uistinu postoji pregršt razloga koji ga čine posebnim. Riječima Branka Mihaljevića, dobrog duha ovdašnjeg pjesništva, „Moj Osijek pun je sunca, uz Dravu miran i tih, za mene ostat’ će uvijek najljepša pjesma i stih.“

Od vremena prapovijesti, područje Panonske nizine civilizacijski je hotspot. Tijekom antike naseljavaju ga Rimljani, a potom u srednjem vijeku Slaveni i Ugri (Mađari). Osvojivši Slavoniju i velik dio Ugarske, sredinom 16. stoljeća Osmanlije ovdje grade osmo svjetsko čudo – drveni Sulejmanov most koji je iz Osijeka, preko sedam kilometara močvara, vodio do središta Baranje, Darde. Nakon što su krajem 17. stoljeća Osmanlije potisnuli Austrijanci (usput spalivši most) počinje nova faza osječkog graditeljskog booma. Utvrđeni, središnji dio grada koji se u to vrijeme sastojao od tri odvojena naselja, proglašen je vojnim središtem. Iz močvare će do 1722. niknuti jedna od najvećih tvrđava u Hrvatskoj, poznata i kao Tvrđa. Zapadno i istočno od nje šire se Gornji i Donji grad. Nakon što se 1809. Osijek ujedini i stekne status slobodnog kraljevskog grada, ovi će dijelovi postati motor njegovog ekonomskog i društvenog razvoja. Sve do sredine 19. stoljeća slavonska je metropola ujedno i najveći hrvatski grad.

Da vas ne zbuni: u gradovima uz rijeke, kakav je Osijek, pridjev „gornji“ i „donji“ ne označava povišeni i ravničarski, već uzvodni i nizvodni dio grada. Što se visine tiče, oba su nizinska i alergična na uzvisine!

Tko ne bi istražio mjesto takve prošlosti! Ipak, prije nego krenete, ispoštujte svehrvatski običaj da u temelju svakog uspješnog razgledavanja stoji – šalica kave (ili eventualno rakije). Ispiti je možete u nekoj od kavana u središtu grada (nekoć Gornjeg grada), ili u tavernama Tvrđe. U jednoj od njih najbolja se prijateljica svih jutarnjih mrguda pije još od 1718. Otkrijte u kojoj (naziv je pomalo prijeteći, ali atmosfera 100% prijateljska ;)!

Nakon kave možemo krenuti. I panoramom Osijeka dominira crkva, konkatedrala sv. Petra i Pavla. Nešto mlađa od katedrale u Đakovu, tradicionalnom središtu Đakovačko-osječke nadbiskupije, osječka je neogotička ljepotica zapravo najraskošnija i najviša župna crkva u Hrvatskoj, a zacijelo i šire. Njena 94 m visine vjerojatno su joj pomogla da 2008., točno 110 godina od „puštanja u promet“, i dobije status konkatedrale (doduše, ni prije joj nitko, očaran njenom ljepotom, nije vjerovao kad bi mu rekla da je „obična“ crkva).

Konkatedralu, smještenu na glavnom gradskom trgu, i Tvrđu povezuje avenija, no ne bilo kakva. Riječ je o najduljem potezu secesijskih gradskih palača u jugoistočnoj Europi, građenih krajem 19. i početkom 20. stoljeća. Njihova su pročelja ukrašena freskama slavonskih polja i rijeka, ulici se otvaraju zeleni „predvrtovi“, a nad pločnikom se nadvijaju raskošne ograde od kovanog željeza – ne trebamo dvaput reći da ste i ovdje u instagrammable zoni.

Život u srcu grada ispunjen je brojnim užicima. Jedan od njih su i posjeti zanimljivim gradskim restoranima, što i ne treba čuditi, s obzirom na to da smo u kraju zamamnih mesnih i vege-delicija, i podjednako dobrih vina. Apetit otvara i to što je cijeli Osijek jedna velika šetnica i rekreacijsko središte. Iz parkova i perivoja u središtu grada krenite prema dravskoj promenadi. Posjetite riječnu vodenicu, a potom siđite do kompe – skele koja će vas prevesti na lijevu obalu. Ovdje se nalazi osječki Zoološki vrt, poseban po tome što su njegovi prostori za životinje jedni od najvećih u Europi. Dok se lavovi i tigrovi rashlađuju u svojim šumarcima, za ljetnih sparina Osječani osvježenje nalaze na Copacabani – slavonskoj imenjakinji slavne brazilske plaže. Pridružite im se! Povratak u grad iskoristite za uživanje u najljepšem gradskom zalasku sunca, koji se otvara u pogledu s pješačkog mosta preko Drave.

Na istočnom rubu Gornjeg grada podignuto je 1912., prema projektu arhitekta Viktora Axmanna, čuveno osječko kino „Urania“. Zgrada, u kojoj filmove možete gledati i danas, bila je i sjedištem masonske lože „Budnost“, osnovane davne 1773. Na neobičnom zaobljenom pročelju kina ističe se reljef egipatske sfinge, „čuvarice hrama“. Pomalo uvrnutom ambijentu lokacije doprinose i skulpture dviju sfingi te mitske hinduističke junakinje Šakuntale, ili osječki rečeno, Sakuntale. Po njoj se i cijeli park ispred kina „Urania“ naziva Sakuntala-parkom.

O osječkoj smo Tvrđi već ponešto i rekli. Nekad veliki vojni kompleks, ona je danas utvrda kulture i turizma. Ovdje se nalazi nekoliko galerija, ateljea i muzeja, među njima i Muzej Slavonije, najveći muzej općeg tipa u Hrvatskoj. Novouređeni Trg Vatroslava Lisinskog s edukativno-informacijskim turističkim centrom, smještenim u zgradi Stare pekare, postaje novo ishodište kul-turističkih „landranja“ Osijekom. I u slučaju obližnjeg Kazamata „nomen“ više nije „omen“ – ovdje vas neće zatvoriti i mučiti, već obasuti različitim umjetničkim poslasticama, budući da se u nekadašnjoj tamnici danas nalazi poznata galerija.

Uz Tvrđinu ugostiteljsku ponudu, nemoguće je ostati gladan i žedan. Ipak, želite li da vaš boravak ovdje poprimi i dimenziju više, osječku je utvrdu možda najbolje posjetiti subotom, posebice ako se radi o prvoj u mjesecu. Tvrđa se tada pretvara u pozornicu mjesečnog sajma antikviteta, a tko zna, možda i vašeg prvog uspješnog cjenkanja. Sajam se odvija na Trgu Sv. Trojstva, urešenom istoimenim zavjetnim kipom, u spomen na nesretnu ljubav barunice Petraš i njenog supruga Maksimilijana, umrlog od kuge. Šmrc.

Ako vam u nekom trenutku hodanje ipak prisjedne, Osijek možete istražiti i vozeći se tramvajem. On osječkim ulicama prometuje od 1884., što ga čini prvim u Hrvatskoj. Ako tijekom vožnje naletite na poznato lice, pozdravite ga jednim rastegnutim „Di si, lega“. Među mnogobrojnim žargonizmima proizašlim iz lokalnog esekerskog narječja, „lega“ je najlegendarniji, a na svoj način i najtopliji. Iako ga pravi Osječani izgovaraju neizmjerno flegmatično, njime vam poručuju – „Prijatelju!“.

Naslovnica Vidi i doživi

Leave a Comment

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa *

Previous reading
Raskoš života u dvorcima Slavonije i Baranje
Next reading
Đakovo – u srcu Slavonije